Kako sam upoznala vaseg oca 3 deo
...Za docek Nove godine dogovor je bio:nikakve zurke i diskoteke ,sedim kuci,sedis kuci.Uvece oko 9 pozvao me je i pitao da li moze kod drugara na zurku iz istog je sela,satro kucna varijanta bice samo njih 3-4...Nisam htela da mu branim,kad vec nismo mogli da budemo zajedno to vece nek bar on malo izadje u drustvo,bilo mi je malo krivo ali nisam se ljutila.Ja sam naravno provela jedno od najdosadnijih veceri u zivotu!On mi se javljao redovno na tel.Vratio se oko 2-3 i tad smo se zadnji put culi te veceri.Narednih par dana dana sve je teklo normalno.Dosao je i Bozic,posto mi je bilo dosadno,otisla sam kod burazera na net,ukljucila se na facebook da vidim sta ima novo.Prvo sto mi je izaslo bio je album "nova godina" od njegovog drugara koji je navodno to vece bio sa njim na toj "zurci".Na slikama se jasno videlo da je decko bio u diskoteci sa devojkom.Sledece,u uglu slike vidi se samo delic dukserice koja je neodoljivo podsecala na duksericu koju je on pre puta kupio.Nesto mi je zakuvalo u stomaku.Pozvala sam ga i pitala najmirnijm tonom kojim sam mogla:
-"Gde si bio za Novu godinu?"
-"Kod drugara."
-"Ne majmunisi me,videla sam slike."
-"Kakve?"
-"Slike tvoje dukserice."
-"Ti si prolupala,ko zna sta si ti videla!"
Ok,rekoh sebi,mozda sam se stvarno istripovala.Ali djavo mi nije dao mira,morala sam to da proverim.Ponovo sam se ulogovala,pogledala slike,videla ko je tagovan i usla na njihove profile.Imala sam sta i da vidim,jos slika.Na jednoj,njegova kapuljaca,na drugoj pice koje je pio to vece (slucajno sam znala i taj detalj),na trecoj,koja je presudila-njegova saka!Znala sam da me laze!Pozvala sam ga opet i pitala,ovaj put veoma ljutim tonom,gde je bio.Naravno opet me je majmunisao,da bi na kraju,kada je skontao da znam istinu poceo da me vredja i zalupio mi slusalicu!Nisam mogla da verujem,da mi je barem priznao laz oprostila bih mu,ali on je i dalje nastavio da me laze i jos me je izvredjao na kraju!Posle toga poslali smo jedno drugom par poruka,a izmedju ostalog meni je stigla poruka:"Dabogda crkla na porodjaju,a ja cu od sutra svaki dan da idem u crkvu i da ti palim svecu za mrtve!"
Da,verovali ili ne,upravo to mi je stiglo od reci do reci,meni koja sam upravo te nedelje usla u 9.mesec,meni koja sam nosila njegovo dete!Posle toga tajac...Danima se nismo culi,dopisivali,nista...samo mi je jos par dana kasnije stigla poruka:"Jesi crkla?" koju sam naravno iskulirala.Tog trenutka bilo je za mene gotovo.Posle toga,imala sam visok pritisak zbog kojeg sam morala da budem neko vreme na bensedinima.
20.januara,oko 23:55 lezala sam sa kevom u krevetu,gledale smo dr.Hous-a i odjednom osetila sam da sam sva mokra-pukao mi je vodenjak,3 nedelje pre termina.Brat me je odvezao u bolnicu na porodjaj.U 6:35 ujutru rodila sam prelepog decaka.Oboje smo bili zivi i zdravi,porodjaj je prosao bez komplikacija.Kasnije tog dana,posle mnogo razmisljanja,odlucila sam da budem toliko covek da mu makar javim da je postao otac,javila sam njegovoj sestri,nisam htela njega da zovem.Uvece tog dana pozvao me je.Prvo je poceo bezobrazno,vredjao me je,svadjao se sa mnom,rekao mi je da je ono vece izasao da bi se osvetio mojoj mami sto ga je uvredila pred put,posto zna da jedino preko mene moze da joj se osveti!Totalna glupost!Zatim kad je rekao sta je imao,poceo je po starom:bicemo zajedno,vencacemo se,prijavi dete na moje prezime,daj mu ime koje smo se dogovorili.
-"Ne!"-rekla sam-"Dete vec ima ime,a prijavljen je na moje prezime,a tako ce i ostati,necu ti braniti ako hoces kao otac da ga vidjas ali medju nama je KRAJ!"
Nije mi poverovao.Od tad je poceo da me terorise pozivima i pricama kako treba da budemo zajedno,kako dete treba da ima oba roditelja ,on se kao uozbiljio i zao mu je zbog svega!Tek ce ti biti zao,pomislila sam!Do sada si se ti meni svetio,ali necu ti ostati duzna!
Kada sam izasla iz bolnice,kuci je sve bilo spremno,moja mama je sve kupila za dete od namestaja do 1000 sitnica koje je trebalo za prve dane.On je hteo da dodje po mene u bolnicu,da me vodi kuci kod njegovih,rekla sam da mi ne pada na pamet da putujem 3-4 sata sa tek rodjenim detetom,po najvecem snegu da bi oni dobijali darove od komsiluka i da se "ne brukaju".Ako zele da vide dete,znaju moju adresu pa nek dodju.Posle toga hteo je da dodje da prijavimo dete u opstini na njega,rekla sam da dodje,a kad je dosao rekla sam da mora prvo da se mnogo dokaze da bi se to desilo.Cim je otputovao sutradan prijavila sam dete na sebe,a rekla sam mu 3 nedelje kasnije kad je hteo opet da dodje zbog iste stvari.Posle toga on se vratio na stari posao,a kasnije se prebacio kod drugog gazde koji ga je odmah prijavio.Dolazio je s vremena na vreme,kupio je par puta stvari detetu.Na Uskrs pravila sam krstenje,naravno ni njega ni njegove nisam pozvala,niti su znali da cu krstiti dete.Rekla sam mu sutradan da je dete krsteno.Plakao je,kleo me je,vredjao me je,ali na kraju rekao je da "mi oprasta" i da ce se i dalje truditi da budemo zajedno.I trudio se,dolazio malo redovnije,pricao da se menja,a malo se i promenio.Cak je i planirao sledece dete!Ja nisam!Pokusao je par puta da me napuni ali bezuspesno.Vreme je prolazilo,a meni je konacno krenulo malo u zivotu,bila sam srecna sa svojom bebom.Ali i dalje sam gajila neka osecanja prema skotu!A,mozda delom zbog postporodjajne depresije,mozda zbog neceg drugog bila sam neodlucnija po pitanju nas vise nego ikad u zivotu...Ali koliko sam ja bila neodlucna,toliko je moja mama odlucno bila protiv,jedno vece smo se toliko posvadjale zbog njega da danima posle nismo pricale,cak sam mislila da ce me isterati iz kuce,ali nije.Negde u tom periodu moje neodlucnosti i svadja uspeo je da me nagovori na najvecu glupost u zivotu-da se udam za njega!
Vencali smo se u junu ove godine,tajno,niko osim nas dvoje nije znao za to!Njemu je svedok bio drug iz kraja,a meni neki lik sa ulice kojeg smo tad prvi put videli jer me je bilo blam da pitam bilo koju drugaricu da mi bude kuma.Posle vencanja ja sam ostala kuci,sve je bilo isto,osim jedne razlike-bila sam udata!Nedelju dana kasnije,shvatila sam koliko sam pogresila,pocela sam da se kajem,ali kasno...Imala sam samo jedan cilj-unisticu ovaj brak!U pocetku je bio dobar prema meni,a dolazio je jednom nedeljno u posetu.Obicno kad dobije slobodan dan.Ali ja sam pocela da teram kontru!Sta god mi je rekao nemoj,ja sam uradila.Isla sam na razna desavanja u gradu,vidjala se sa srugaricama koje on ne podnosi,a kao slag otputovala sam na more sa mojima i bebom bez njegovog znanja.Kada smo se vratili on je pokusao da me udari ali sam ga odgurnula.U telefonu je nasao poruku od jednog komsije (koji tata moze da mi bude i nikad ne bih ni pomislila da imam bilo sta sa covekom) i poludeo od ljubomore!Opet je pokusao da me udari ali opet sam se nekako odbranila.Ali sam nosila modricu na ruci od stiska njegove sake nedelju dana nakon toga.Sledeci put kada je dosao odbila sam da spavam sa njim,to mu je bio najtezi udarac.Od tad se udaljio od mene,poceo da prica sa mnom na distanci,culi smo se samo po jednom dnevno i to je on zvao da pita za bebu.A poceo je sve redje da dolazi.Jedno vece pricali smo o tome ko je koga vise razocarao,nekako bih uvek ja ispala krivac za sve sto nam se desava,ne znam kako,slozio se sa mojim predlogom o razvodu.Ostalo je na tome.Nekoliko dana i dalje je zvao pricao sa mnom kao da se nista nije desilo.A onda juce,poceli smo opet da se prepiremo zbog gluposti,prvo je on spustio slusalicu meni,posle kad sam ga drugi put nazvala nastavili smo prepirku i rekla sam da ga necu zvati vise,zalupila sam mu slusalicu.Poslao mi je poruku :"Pozovi me samo na 10 sekundi i ne moras vise da me zoves."Kada sam ga pozvala rekao je:"Raspitaj se sta nam treba od papira za razvod i gde treba to da predamo!"
"Dogovoreno".-rekoh.
Najzad izlazim iz zacaranog kruga u koji sam pre vise od 2,5 godine upala.Muka mi je od njega vise i jedino zelim je da ga se resim!Imam normalne planove za svoju i sinovu buducnost,nista komplikovano,samo jednostavan zivot...A on nek nadje sebi bolju,ja nisam "bila dovoljno dobra" za njega,jedno je sigurno:ja se vise necu udavati,a u skorije vreme necu ni izlaziti ni sa kim,dosta mi je ruznih stvari,losih ljudi.Samo jos ovaj cilj da ostvarim i bicu srecna kad se sve zavrsi...Ako Bog da da uspem...
P.S.Verovatno se se nastaviti kad bude bilo novih dogadjaja...





22/09/2011, 10:14
Malo je reci da sam zatecena.Kad je Nemanja rekao ovo je fikcija,a ti da je to tvoj zaista pravi zivot..ja sam ostala bez teksta. Posto o doticnom gospodinu ne bih da trosim mnogo reci,tebi cu reci da bih trebala da potrazis pomoc. Ako pored svega sto ti je ucinio od pocetka ove price,ti osecas delic ljubavi prema njemu,onda tu nesto nije ok.Ili ti uzivas u ulozi zrtve. Ponizavanja,tuce,presvega prema trudnici takvo ponasanje....trebao je da bude iza resetaka. A dete ne moraa ni da ima takvog oca. izvini na ovakvom komentaru,ali svaki put si mu dozvolila da ti to cini...i opet ces...seti me se. Ja ti zelim svu srecu,tebi i bebi...
22/09/2011, 10:50
zvezda tvoja je u pravu. Zao mi je zbog svih gluposti koje su ti se desile, ali istina je da si jednim delom sama dopustila da se sve ovo dozvoli. Na pocetku verovatno iz ljubavi, kasnije ko zna zbog cega..
Na kraju krajeva, verujem da si razmisljala o buducnosti onog malenog bica koje je raslo u tebi. Uverena sam da su te ove greske naucile mnogim stvarima... Pa... srecno u nastavku! Probaj da ugasis svaki kontakt sa njim. Ovo nije covek...
22/09/2011, 10:55
hvala svima,prica je istinita,ja sam za ove dve i po godine prosla sto mozda neko nije za ceo zivot i neke stvari su me naucile pameti...sada...
trazila sam pomoc na raznim mestima,a izmedju ostalog bila sam par puta kod psihologa za brak i porodicu...sve u svemu sada znam da zelim da izadjem iz svega toga i da pocnem novi zivot sa svojim detetom...uz malo srece...
22/09/2011, 12:12
Draga moja, bitno je da zelis...to je veliki korak ...Tvoje dete imace tebe (njega ko
....) imace svu tvoju ljubav..Samo napred
22/09/2011, 18:38
Osveta nikada nije dobar drug. Stvari su postavljene na loše noge od početka, to ti najbolje znaš.
Da je on tebe iz osvete hteo da ostavi u drugom stanju. Taj čin je za Lazu, bez trunke razmišljanja.
O fizičkom nasilju ne želim da komentarišem, jer tome i ne treba pridodavati bilo kakvu pažnju.
Ja razumem da te je on kinjio, vređao, uništavao, ali kada je počeo da se menja (na ogromnu žalost KASNO, ali je barem počeo) ti si to sasekla u korenu time što si počela da mu kontriraš. Ako si osećala i trunku ljubavi prema njemu (koja je kod tebe očigledno dovoljna za mnogo što šta) trebala si da razmisliš o svojim koracima.
U svoj toj priči ja mislim da je najviše propatila tvoja mati, koja je uvek bila uz tebe i davala ti najbolji mogući savet.
P.S.
Prosto mi je nerazumljivo da si spavala sa čovekom posle svega što se desilo, što ti je uradio, napisao i rekao. On definitivno nije u vinklu, ali izvini Ksenija, ni tebi nisu sve na broju.
22/09/2011, 18:39
I dalje mi izgleda kao fikcija, ali znajući neke stvari, možda i nije.
24/09/2011, 13:03
Bilo kako bilo,ne vredi sad mnogo pricati o tome sta je trebalo menjati,gde sam gresila,itd.Sve znam,sve mi je jasno.Napravila jesam s**** od zivota,ali...imam 23...prezivela sam,ispravicu sta mogu ispraviti i nastavicu da zivim nekim drugim zivotom...pronaci cu onu normalnu "kseniju" u sebi,koja je postojala pre ove veze...bice bolje,jednom mora da bude!
26/09/2011, 18:47
Koliko godina imaš?!
26/09/2011, 19:00
23 godine,'88 sam godiste.
26/09/2011, 19:21
Kada sam čitao ove tektsove, imao sam utisak da se radi o osobi koja ima, minimum, 25 godina u trenutku dešavanja svih tih stvari.
Sada, hronološki. Tebi se sve to dogodilo kada si imala 19 ili 20? Oh, čoveče...
26/09/2011, 19:43
21 sam imala kada smo se upoznali (prica br. 1),22 kada sam imala abortus(prica br. 2) i 23 ove godine (prica br.3)...za ovakav zivot-premlada...
26/09/2011, 21:27
Reč "strašno" dobija sasvim drugi smisao kada si ti u pitanju.
Samo ne razumem, zašto. Zašto si sve to dozvolila da se desi?
26/09/2011, 22:02
Ne znam...iskreno,ni sama nemam odgovor na to...mozda sam predugo zivela pod staklenim zvonom,pa sam verovala u ljubav,u dobre ljude,mozda losa procena...znam samo da sam od svih losih ljudi na ovom svetu ja izabrala najgoreg...
27/09/2011, 00:45
Pročitala sam i ostala u čudu.Iskreno, žao mi je jer si sve ovo preživela, ali kriva si. Krivi ste oboje. Slažem se sa ovim što je Nemanja rekao-"On definitivno nije u vinklu, ali izvini Ksenija, ni tebi nisu sve na broju."
Smatram da jedna normalna, zrela osoba ne sme sebi da dozvoli torturu kakvu si ti dozvolila. Bio je takav prema tebi samo zato što si dozvolila to. Eeeej, nakon svih sranja si opet spavala sa njim..Ne mogu da te shvatim niti opravdam. I ako Boga znaš čuvaj to dete od horora u kom se nalaziš. Ne daj njemu da oseti to.I beži što dalje od tog morona. Dete tu izvlači najdeblji kraj.
27/09/2011, 08:06
U redu je ljudi!Shvatila sam i sama."Sama si kriva,sama si kriva"-kao da ja nisam znala da sam za mnoge stvari sama kriva.Nisam sve ovo napisala da bi me konstantno neko osudjivao i nazivao ludom,napisala sam da olaksam dusi ovaj teret koji nosi vec predugo.
I jos nesto,nisam bila zrela osoba,bila sam naivna devojcica koja je verovala da prava ljubav zaista postoji na ovom sugavom svetu,zato sam i "tu torturu" dozvolila.Ne verujem,da je bilo ko zreo sa 21 god-tad tek pocinjes samostalan zivot.
27/09/2011, 09:08
Dobro, mssams je tek sad "stigla" da se uključi u priču pa joj sve ovo odjednom deluje previše intenzivno.
Moj stav je ne promenjen, ali ne treba sada Kseniju razapinjati na krst i provlačiti kroz još jedno "blato" i "torturu". Zna ona odlično šta je uradila i njeno je da živi sa tim.
Ksenija, jednom sam napisao, napisaću opet. Nisam čarobnjak niti mogu da ispunim želje, ali ako mogu nekako da ti pomognem, tu sam.
27/09/2011, 09:41
Upravo to pokusavam da kazem,razumem da je prica teska za citanje,jos je teza za zivljenje.Naravno da svako treba da ima svoje misljenje i treba da ga iskaze,samo ne treba ni meni da me neko preterano osudjuje.
Hvala na ponudjenoj pomoci,imacu to na umu,mada mi u principu ne treba nista,sem razvoda.:)
27/09/2011, 12:39
Nisam imala nameru da se izivljavam svojim komentarom :) Izvini, bila sam u šoku. Moraš biti spremna na preterano osuđivanje. Iznela si ovde svoj prljav veš,koji govori mnogo loše o tebi. Ima ljudi koji neće ni pomisliti-zašto, a već će te bombardovati. I ne slažem se da sa 21 godinom ne može čovek da bude dovoljno zreo za suočavanje sa većim problemima. Ne slažem se jer znam ljude koji su sa 20 godina počeli samostalan život, imali brdo problema, u isto vreme i studirali i radili kako bi platili stan, suočavali se sa teškom bolešću a, evo, sa 26 godina, koliko sad imaju su i dalje zajedno, živi i zdravi sa svojim detetom. Ako ti već nisi bila zrela, nije mi jasno kako majka nije uspela da te odvrati od njega, gde su tu drugarice i rođaci, neko na tvojoj strani? Zar niko nije pokušao da ti pomogne, da te izvuče? Verujem da su ljudi pokušavali ali nisu valjda odustali? Za druge ne znam, ali za svog prijatelja, rođaka, i bilo koju blisku osobu bih sve uradila, i ne bih odustala dok je ne izvučem iz blata. Koga bih, ako ne njih.
27/09/2011, 20:42
Ok,ne kazem da niko nije zreo sa 21 godinom,ali znam i mnogo starije ljude koji jos uvek nisu zreli,a i dosta njih koji su vec sa 19 godina sazreli...na kraju krajeva,bez obzira na druge,znam da ja nisam bila zrela tada i nisam znala sa nekim stvarima da se nosim.Sprecavali me jesu svi,ali sam bila dovoljno tvrdoglava da radim po svom,nazalost...
Sto se tice osudjivanja,iskreno,briga me je za to,mogu da me vole,mogu da me mrze,to svako ponaosob nek odluci,a i ne mogu da uticem na to.Imam previse stvari o kojima moram da razmisljam da bih se nervirala oko toga sto ce da me "hejtuje" neko koga cak i ne poznajem...
Tebi "mssams" hvala na podrsci i komentaru,nisam ti nista uzela za zlo,malo sam preterano reagovala na sve to...i izvini. :)
27/09/2011, 22:36
Ne moras meni da se izvinjavas, daleko od toga. I moram da te grdim malo, mnogo si tvrdoglava :) SAlim se.
I jos nesto, ja ne znam da li cu moci u buducnosti da imam dete, zbog nekih zdravstvenih problema. A mozda i jesam sada trudna, nemam hrabrosti da uradim test. Time zelim da ti kazem da su deca nesto sto je meni cesto u glavi, i smatram da je to najvece bogatstvo. Htedoh reci da se trudis svom snagom da budes srecna, zbog tog deteta. Ja sam jako privrzena deci, i kroz zivot sam cesto okruzena njima. Kao dete sam slusala strasne svadje mojih roditelja, i to nikada necu zaboraviti. To me je nateralo da naglo odrastem. Kada me neko pita koja situacija iz detinjstva mi je ostavila najveci utisak, rekla bih da su to svadje mojih roditelja. Ne dopusti detetu da oseti tvoje probleme iz proslosti. Nadam se da ih u buducnosti neces imati. Sve najbolje ti zelim. I ljubi to dete za mene :)
27/09/2011, 22:49
pa zapravo tek treba da preturim neke,meni bitne,stvari preko glave,jos uvek sam daleko od srece,treba jos mnogo da se borim sa mnogim stvarima da bi za pocetak imala mir,pa tek onda sve ostalo,a put do tamo je dugacak i trnovit...
sad sam takoreci tek na pola puta,a vec sam umorna od svega...
ipak se nadam najboljem,verujem jos u bolje sutra...
jos jednom hvala i ljubicu malog Jocu umesto tebe.
P.S.drzim ti palceve da taj test bude pozitivan,kad odlucis da ga uradis...